Nakon 67 godina eshumirane žrtve komunističkog zločina!


Nakon 67 godina eshumirane žrtve komunističkog zločina!

srp. 31, 2012

Prije 67 godina, točnije u svibnju 1945. godine, a  nakon završetka II. Svjetskog rata, u triljskom se kraju dogodio stravičan zločin nad dvojicom hrvatskih vojnika iz Vedrina kod Trilja čiji su zemni ostaci pronađeni i ekshumirani u utorak, 31. 7. 2012. godine. Žrtve su 25 godina stari IVAN BACELJ, fratar koji je nakon pet godina franjevačke gimanzije, napustio svećenički poziv i odazvao se kao  i njegov susjed i druga žrtva, IVAN ŠIPIĆ pozivu Domovine pridruživši se tadašnjoj hrvatskoj vojsci. Prema riječima svjedoka, nad njima su osam dana svakojaka zvjerstva i mučenja vršili pripadnici lokalnog partizanskog pokreta, odnosno pripadnici, nekad „slavne“, 10. dalmatinske udarne brigade.  Obitelji mučenih i ubijenih godinama su morale šutjeti o navedenom događaju iako se znalo tko su izvršitelji i mjesto ukapanja. Ništa bolja situacija nije bila ni u slobodnoj Hrvatskoj. Uz bezbroja obećanja obiteljima, ipak se sve činilo da se zločin ne otkrije niti tijela ekshumiraju i pokopaju u obiteljsku grobnicu.  Zahvaljujući prvenstveno don Stipi Ljubasu, triljskom župniku i dekanu Cetinskog dekanata kao i velikoj podršci Mjesnog odbora i mještana Vedrina, grada Trilja te obitelji, danas su nakon dvodnevog traganja, pronađeni zemni ostaci žrtava pokraj rijeke Rude na predjelu Gubavica. Počivali su pod zemljom u neposrdenoj blizini vlastitog doma u koji nikad nisu stigli vraćajući se nakon rata iz Zagreba. U tzv. slobodnoj zemlji, ex Jugosalviji, zatrta su sva njihova ljudska i svaka druga prava, zvjerskim mučenjima koja su trajala osam dana i noći, da bi ih potom njihovi krvnici polumrtve, ali još uvijek sa znakovima života, bacili u jedan od rukavaca rijeke Rude, tzv. Oko.  Nakon što je voda presušila tijela su isplivala, djeca čobani su ih vidjeli i trčući dojavili u selo. Zločinci su brzo reagirali i zakopali ih u neposrednoj blizini svezane žicom jednog uz drugoga. Osamdesetih je godina prošlog stoljeća na tu  jamu bačeno na desetke tona zemlje kako se za njih nikad ne bi saznalo. No, njihova se zlobna predviđanja nisu ostvarila. Njihovi mučitelji i ubojice su tadašnji  „pobjednici“- partizani, susjedi koje obitelji žrtava i triljski kraj poznaju cijeli život!!! O tom tužnom događaju nikad se nije smjelo javno govoriti ni u ex Jugoslaciji, a na žalost ne previše niti u slobodnoj Hrvatskoj. Kad god se pokušavalo nešto učiniti kako bi se žrtve ekshumirale i dolično uvijek je „netko“ iz „nekih“ političkih krugova imao nešto protiv toga. Sve što obitelji žratva danas žele je dostojno ih sahraniti u obiteljske grobnice, a zločincima opraštaju sva zlodjela smatrajući da su svojim činima dovoljno kažnjeni.

 Fotogalerija:

Zemne ostatke žrtava danas su ekshumirali dr Antonio Alujević i njegovi suradnici sa Zavoda za patologiju KBC-a Split. Nakon obrade, zemni ostaci će biti sahranjeni u obiteljske grobnice gdje će konačno počivati u miru!

Ana Bravić

7 komentara

  1. ponizni /

    VI STE SVOJE BAR PRONAŠLI,A IMA NAS KOJI NEMAMO NOKAKVOG TRAGA I GLASA O SVOJIMA A ISTO IH ODVELI PRVI SUSJEDI PARTIZANI

  2. Ima otac još jednog ujaka negdje u Hercegovini. Poginuo u borbi s partizanima. Ne zna mu se za grob. Ovo nas je najviše bolilo, jer smo znali gdje, tko, kada, kako… Nadomak kuće je bio, a nismo ga smjeli iskopati i sahraniti kao čovjeka 67 godina!

  3. taj sam /

    “tadašnjoj hrvatskoj vojsci”,što se netko srami napisat domobrani ili ustaše. Vjerujem da bi oni ponosni bili kad bi im kraj groba pisalo “ustaša” neka se zna zbog čega su ubijeni.

    • Ne sramimo se kazat što je bio. Naprotiv! Kad sam napisala tadašnjoj hrvatskoj vojsci mislila sma na legalnu hrvatsku vojsku-domobranstvo, jer je on tamo zaista i bio. Imamo Ivanovu sliku u domobranskoj uniformi i zato je ta konstatacija. Pretpostavljala sam da je to dovoljno. Da je bio i ustaša, ne sramimo se! Znamo iz povjerljivih izvora da se skinuo iz fratara da bi se prijavio u vojsku braniti Domovinu. Mislio je da je to važnije nego biti svećenik. Ponosni smo na njega gdje god da je bio. Njegova žrtva je neizmjerna i čitav njegov život nama su na čast!!!

  4. ponizni /

    azasto senesmi napisat tko ih je ubio,,,zato jer je prijatelj sa osobom koja je pdprinila iskapanju a da nije znala koga skriva taj zločin,,,,,,ovo su dvostruki mučenici,,zbog načina smrti i licemjerja onih ljudi koji bi tribali istinu zagovarati

    • taj sam /

      “ponizni” da je taj ubojica prijatelj s “pdprinila” reka bi mu da zatvori slučaj,šta bi ovaj i napravio.prema tome ne govori kad ne znaš.I sljedeći put isključi “caps lock”

  5. Majstor /

    Domaci izdajnici – bili i ostali.

Postavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *